VRBOSKA – Crkva trvđana »Sv. Marije (Gospa od Milosta)«

Ime / Name
Crkva trvđana »Sv. Marije (Gospa od Milosta)« / Wehrkirche zur hl. Maria (Unsere liebe Frau der Barmherzigkeit)

Code: VA-TD-01                                    


Adresa / Adresse
Vrboska, Pjaca

Lokalna položaj / Position
Latitude: N 43,18063°    Longitude: E 16,67186° 
Visina / Höhe: 9 m

Zemljište / Grundstücke
*204, *205, 1113/1

Datum snimanja / Erfassungsdatum
19.05.2013 11:37:15


Informacije

Crkva sv. Marije sagrađena je sredinom 16. stoljeća. Usmjerena je u pravcu istok-zapad.
Nakon što su Turci  1571 g. poharali Vrbosku, donesena je odluka da se na mjestu Varbonjske crkve sv. Marije, kao pogodnijem lokalitetu od crkve sv. Lovrinca, gradi tvrđava. Vjerojatno slijedeći jelšansku ideju kada je u prvoj polovici 16. stoljeća utvrđena crkva sv. Fabijana i Sebastijana stanovnici Vrboske preinačili su postojeću crkvu sv. Marije u tvrđavu. Fortifikaciju crkve izvršili su vrbanjski zidarski majstori po nacrtima mletačkih stručnjaka.

Zaštitni položaj / Schutzstellung
Z-4787


Info

Die Kirche der hl. Maria wurde Mitte des 16. Jahrhunderts erbaut. Sie ist Ost -West ausgerichtet. Nachdem die Türken Vrboska im Jahr 1571 verwüsteten, wurde entschieden, dass die Kirche „Unserer Lieben Frau“, die geeigneterer erschien als die Kirche des hl. Laurentius, zu einer Festung ausgebaut werden sollte. Wahrscheinlich nach dem Vorbild der Kirche der hl. Fabian und Sebastian in Jelsa die in der ersten Hälfte des 16. Jahrhunderts errichtet wurde, bauten die Bewohner von Vrboska die bestehende Kirche der hl. Maria in eine Festung um. Die Befestigungsanlagen der Kirche wurden von örtlichen Baumeistern nach den Entwürfen venezianischer Experten ausgeführt.

U prvoj fazi formiranja utvrde, prilikom fortificiranja izvorne građevine povišeni su njeni perimetralni zidovi sa sve četiri strane te je iznad njih izgrađeno krunište s prsobranima te ju takvo zatiče vizitator Valier 1579. godine. Krunište je odvojeno od ostatka zida kordonskim vijencem koji na istoj visini kontinuira zaokružujući sve četiri stranice kvadra crkvenog broda. Na prsobranima kruništa nalaze se puškarnice i otvori za pristup mašikulama. Tek na dijelu kruništa iznad glavnoga pročelja te iznad apside nalaze se i otvori za topove. Položaji ovih topovskih otvora raspoređeni su strateški braneći pristup neprijatelja s mora te da bi ojačali obranu i spriječili prodor neprijatelja u unutrašnjost građevine, visoko iznad sva tri ulaza, na glavnom pročelju i oba bočna zida, izgrađeni su mašikuli na kamenim konzolama, mjesta s kojih se moglo vrućim uljem, kamenjem ili vatrenim oružjem efektivno braniti proboj u unutrašnjost. Osim iznad triju ulaza, mašikuli su postavljeni i iznad četiri kuta broda crkve o čemu nam svjedoči sačuvani mašikul na jugozapadnom uglu te sačuvane kamene konzole na ostalim uglovima koje su podržavale, danas nepostojeće mašikule.

In der ersten Phase der Befestigung des ursprünglichen Gebäudes, wurden alle vier Seitenwände verstärkt, und darüber eine „Krone“ mit Brustwehr gebaut, die der Visitator Valier im Jahr 1579 bereits sah. Die Krone ist durch einen Kordonkranz, der sich in gleicher Höhe über alle vier Seiten Kirchenschiffs erstreckt, von der Mauer abgesetzt. Auf der Brustwehr befinden sich Zinnen und Feueröffnungen. Nur über der Hauptfassade und der Apsis gibt es Kanonenöffnungen. Die Position dieser Kanonenöffnungen ist strategisch angeordnet um Angriffe vom Meer und einen feindlichen Durchbruch in das Gebäudeinnere besser abzuwehren. Hoch über den drei Eingängen an der Hauptfront und den beiden Seitenwände wurden Gießöffnungen auf Steinkonsolen gebaut, von wo aus heißes Öl, Steine und Feuer abgeworfen werden konnten und dadurch ein Durchbruch in das Innere effektiv verhindert werden konnte. Weiters wurden Gießöffnungen auch an den vier Ecken des Kirchenschiffs angebracht. Die an der südwestlichen Ecke ist erhalten, von den anderen sind nur noch die Steinkonsolen an den Ecken erhalten.

Apostolski vizitator biskup Valier koji je 1579. godine posjetio Vrbosku, opisuje crkvu sv. Marije i identificira je kao tvrđavu. On kaže: Crkva sv. Marije od Milosti je nadsvedena, visoka, duga i široka, ima oblik tvrđave.

Der Apostolische Visitator Bischof Valier, der 1579 Vrboska besuchte, beschreibt die Kirche zur hl. Maria und bezeichnet sie als eine Festung. Er sagt: Die Kirche der hl. Maria der Gnade ist überwältigend, groß, lang und breit, in der Art einer Festung.

Crkva je najvjerojatnije teško oštećena prilikom napada gusara Uluča Alija na Vrbosku na što upućuje podatak iz 1582. godine koji govori da su crkvi sv. Marije potrebni veliki popravci jer je pretrpjela štetu tijekom prošlog rata.

Die Kirche wird höchstwahrscheinlich während des Angriffs des Piraten Uluč Alija auf Vrboska stark beschädigt, was aus einen Bericht aus den Jahr 1582 hervorgeht, der besagt, dass die Kirche im letzten Krieg Schaden erlitten hatte und große Reparaturen erforderlich sind.

U nedostatku povijesnih izvora, nemoguće je procijeniti koliko je vremena proteklo između prve faze utvrđivanja crkve i druge faze kada su izgrađene dvije polukule. Zasigurno, njihova izgradnja nije kasnija od kraja 16. stoljeća te su vjerojatno zamišljene i izvedene od lokalnih majstora. Njena pravokutno izdužena apsida ovom je prilikom ovijena debelim zidom eliptoidne polukule kojom je branjen pristup s mora, iz smjera ulaza u luku. S južne strane apside dodana je također polu kula ili rondela koja je omogućavala nadzor nad susjednim dijelovima ziđa i eliminirala pojavu mrtvog kuta u kojem su neprijatelji mogli neometano napadati zidine, posebno južni zid crkve na kojem je, u cilju poboljšanja obrane, zazidan prozorski otvor. Vrh zida obiju kula zaključen je kruništem koje je pružalo zaštitu braniteljima tijekom napada.

In Ermangelung historischer Quellen ist es unmöglich abzuschätzen, wie viel Zeit zwischen der ersten Phase der Befestigung und der zweiten Phase, in der die zwei Bastionen errichtet wurden, verstrichen ist. Sicher ist, dass ihr Bau nicht später als am Ende des 16. Jh. erfolgte und wahrscheinlich von lokalen Meistern konzipiert und durchgeführt wurde. Die rechteckige Apsis der Kirche wurde bei dieser Gelegenheit mittels einer dicken Wand in einen länglichen Rundturm umgestaltet, der den Zugang zum Meer in Richtung Hafeneinfahrt verteidigen sollte. Auf der Südseite der Apsis wurde ein weiterer halbkreisförmiger Turm oder Rondell hinzugefügt, die die Kontrolle über die benachbarten Wandteile erlauben und tote Winkel eliminieren sollte, wo die Feinde die Mauern, besonders die Südwand der Kirche, leicht angreifen konnten. Um die Verteidigung zu verbessern wurden auch die Fenster vermauert. Beide Turmenden erhielt eine Krone, die den Verteidigern während des Angriffs Schutz bot.

U Vrboskoj je došlo do spora između dva bratstva. Gradnju tvrđave na tome mjestu podupire i bratovština sv. Lovrinca misleći da će nakon fortifikacije prestati vjerska funkcija crkve. Ali Varbovački Varbanjani nisu tako mislili, sukobi su ponovno počeli, pa je papa Siksto V morao posebnim dekretom dozvoliti da tvrđava i dalje može zadržati funkciju crkve.

In Vrboska gab es Streit zwischen zwei Bruderschaften. Der Bau der Festung wurde von der Bruderschaft des hl. Laurentius unterstützt in der Hoffnung, dass nach den Befestigungen die religiöse Funktion der Kirche endet. Die Vrbanjer in Vrboska wollten das jedoch nicht, und es begannen wieder Konflikte deswegen. Papst Sixtus V erlaubte aber in einem besonderen Dekret die Befestigungen und weiterhin die Funktion als Kirche.

Peterokutni bastion koji je izgrađen uz sjeverozapadni kut pročelja crkve izraz je strujanja prve polovice 17. stoljeća u razvoju vojne arhitekture koja se prilagođavala razvoju artiljerijskog oružja. Ovaj šperun smišljeno je postavljen da brani crkvu – tvrđavu od neprijatelja naoružanog lakom artiljerijom koji dolazi s kopna, iz smjera glavne komunikacije sa zapada, iz Staroga Grada te da brani glavni ulaz crkve – tvrđave sa sjevernim, bočnim zidom.

Die fünfeckige Bastion, die an der nordwestlichen Ecke der Kirchenfassade gebaut wurde, ist Ausdruck der ersten Hälfte des 17. Jh. militärischer Architektur, die sich der Entwicklung der Artilleriewaffen anpasste. Dieser Sporn wurde bewusst gesetzt, um die Wehrkirche vor, mit leichter Artillerie bewaffneten Feinden die auf der Landseite aus Richtung Stari Grad kamen, zu schützen und den Haupteingang der Kirche sowie die nördliche Seitenwand zu verteidigen.

U donjem dijelu bastiona nalazi se cisterna za vodu, dok se na njenoj platformi okruženoj visokim obodnim zidom s otvorima za topove i puškarnice nalazi četverostrana kruna cisterne. Sama kruna gradena je od kamenih blokova, dimenzija 115 x85cm, visine 75cm. Duboka je (od vrha krune) 5.30m. Punila se olukom sa krova crkve

Im unteren Teil der Bastion befindet sich eine Zisterne. Auf der Plattform, die von einer hohen Mauer mit Schießscharten umgeben ist, befindet sich die vierseitige Zisternenkrone. Die Krone selbst ist aus Steinblöcken gebaut, 115 x 85 cm groß und 75 cm hoch. Sie ist 5,30 m tief (von der Spitze der Krone gemessen). Die Zisterne wird vom Kirchendach aus gefüllt.

Bastion je povezan s crkvom uskim prolazom naknadno izdubljenim u bočnom zidu crkve, uz samo glavno pročelje. Iz unutrašnjosti crkve prolazu se pristupalo kroz polukružni otvor na visini od gotovo četiri metra.

Die Bastion ist mit der Kirche durch einen engen Durchgang verbunden der später in der Seitenwand der Kirche neben der Hauptfassade geschaffen wurde. Vom Kircheninneren gelangt man hierher durch eine halbkreisförmige Öffnung in fast vier Meter Höhe.

Puno niža, potpuno drugačija visina zidnog plašta bastiona od polukružnih rondela na istoku, orijentacija te kut nagiba zidova govori nam s posvemašnjom sigurnošću da je ovaj bastion ili šperun projektirao netko od ponajboljih vojnih inženjera koji je poslan u Vrbosku od službenih vlasti Mletačke Republike. Potvrdu za to nalazimo u dokumentu datiranom 6. siječnja 1646. godine kojega je Andrej Žmegač pronašao u Arhivu Mletačke Republike u Veneciji. Iz dijela dokumenta kojeg donosi Žmegač proizlazi da Vrbovljani uza svoju utvrdu namjeravaju izgraditi i jedan bastion prema nacrtu što ga je izradio Nicola Candido. Nicola Hanžić zvan Candido, porijeklom s Hvara, bio je inženjer u službi Mletačke Republike.

Die viel niedrigere Höhe als der Rest der Wehrkirche, sowie Ausrichtung und Neigungswinkel der Wände deuten mit absoluter Sicherheit darauf hin, dass diese Bastion oder „Sporn“ von einem der besten Militäringenieure entwickelt wurde, der von den Behörden der Republik Venedig nach Vrboska geschickt wurde. Eine Bestätigung dafür findet sich in einem Dokument vom 6. Januar 1646, das Andrej Žmegač im Archiv der Venezianischen Republik in Venedig fand. Aus dem Dokuments geht hervor, dass die Vrboskaner beabsichtigten, nach einem Entwurf von Nicola Candido in der Nähe der Festung eine Bastion zu bauen. Nicola Hanžić, genannt Candido, kam ursprünglich aus Hvar und war ein Ingenieur im Dienste der Republik Venedig.

Namjera izgradnje bastiona uz crkvu sv. Marije u Vrboskoj postojala je i prije 1646. godine. Naime, još 1640. godine se spominje u dokumentima da su pripreme za izgradnju bastiona na uglu Gospine crkve gotovo dovršene.

Die Absicht, eine Bastion an die Kirche anzubauen existierte bereits vor 1646. Schon 1640 wurde in Dokumenten erwähnt, dass die Vorbereitungen für den Bau der Bastion an der Ecke der Kirche Unserer Lieben Frau fast abgeschlossen waren.

U unutrašnjosti je crkve šiljato bačvasti svod podignut zasigurno nakon prve faze utvrđivanja perimetralnih zidova broda, a vjerojatno i tek nakon svih navedenih preinaka jer njegova visina kompromitira funkcionalnost platforme na vrhu crkve za vrijeme obrambenih manevara. U vrhu pročelja 1874. godine postavljena je nova preslica za tri zvona kako govori natpis na poleđini preslice iznad srednje arkade:

Im Inneren wurde das steile Tonnengewölbe erst nach der ersten Phase der Ummantelung des Schiffes und wahrscheinlich erst nach all diesen Veränderungen errichtet, da seine Höhe die Funktionalität der Plattform an der Spitze der Kirche bei Abwehrmanövern beeinträchtigt hätte. An der Spitze der Fassade wurde 1874 ein neuer Glockenturm für drei Glocken angebracht wie aus der Inschrift auf der Rückseite über der mittleren Arkade hervorgeht:

D(eo) O(ptimo) M(aximo)
A(nno) D(omini) 1874.

(= Svemogući Bog, u godini Gospodnju 1874.)

Sve ove preinake pretvorile su izvornu sakralnu građevinu skromnih stilskih karakteristika u iznimno zdanje premda, prema dosada dostupnim podacima, nikada nije njena obrambena funkcija stavljena u uporabu. Danas crkvu valoriziramo kao veoma važan nacionalni spomenik, jer je jedna od svega tri monumentalne utvrđene crkve u Dalmaciji, a između njih se ističe kao najistaknutiji primjer utvrđene sakralne građevine istočnog Jadrana.

(= Allmächtiger Gott, im Jahr des Herrn 1874)

All diese Veränderungen haben die ursprüngliche sakrale Struktur mit ihren bescheidenen Stilmerkmalen in ein herausragendes Gebäude verwandelt, obwohl ihre Verteidigungsfunktion nach den bisher vorliegenden Daten nie genutzt wurde. Heute ist die Kirche ein sehr wichtiges nationales Denkmal, weil sie eine von nur drei monumentalen Wehrkirchen in Dalmatien ist, und sich als prominentestes Beispiel befestigter Sakralbauten in der östlichen Adria auszeichnet.

Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske br. 01/2011. Datum tiskanog izdanja: 04. 08. 2011. Broj registra Z-4787

Register der Kulturgüter der Republik Kroatien Nr. 01/2011. Veröffentlichungsdatum: 04. 08. 2011. Registriernummer Z-4787


Linkovi / Links

Više o crkvi sv. Marija / Mehr zur Kirche der hl. Maria
Jelsa – crkva trvđana »Sv. Marije Uznesenja« / Wehrkirche Maria Himmelfahrt