VRBANJ – Spomen ploča »Ante Tresić Pavičić«

Ime / Name
Spomen ploča / Gedenktafel »Ante Tresić Pavičić«

Code: VJ-IS-01                                    


Adresa / Adresse
Vrbanj, kuća / Haus Tresić Pavičića

Lokalna položaj / Position
Latitude: N 43,16587°    Longitude: E 16,64223° 
Visina / Höhe: 87 m

Zemljište / Grundstücke
*407/1?

Datum snimanja / Erfassungsdatum
24.05.2013 09:30:36


Informacije

Natpis:

OVDJE SE RODIO
10. SRPNJA 1867.
ANTE TRESIĆ PAVIČIĆ
HRVATSKI KNIŽEVNIK
UMRO 26. X. 1949. U SPLITU

O 30. OBLJETNICI SMRTI
SPOMEN PLOČU POSTAVILO
DRUŠTVO KNJIŽEVNIKA HRVATSKE
1979.

Zaštitni položaj / Schutzstellung


Info

Inschrift:

Hier wurde geboren
am 10. Juli 1867
Ante Tresić Pavičić
kroatischer Schriftsteller
Gestorben am 26.Oktober 1949 in Split

Zum 30. Todestag
wurde die Gedenktafel errichtet
von der kroatischen Schriftstellervereinigung
im Jahr 1979


Ante Tresić Pavičić

(Vrbanj na Hvaru, 10. srpnja 1867. – 27. listopada 1949., Split), hrvatski književnik i političar.

Anton Tresic Pavičić

geboren am 10. Juli 1867 in Vrbanj – gestorben am 27. Oktober 1949 in Split, war kroatischer Schriftsteller und Politiker.

Pučku školu završio je u rodnom mjestu, a kasnije nastavlja školovanje u Splitu, Zadru, Kotoru i Beču, gdje studij povijesti i filozofije okončava disertacijom o Leibnizovom determinizmu.

Er ging zur Schule in Vrbanj und studierte später in Split, Zadar, Kotor und Wien, wo er das Studium der Geschichte und Philosophie mit einer Dissertation über Leibniz‘ Determinismus beendete.

Prvu zbirku pjesama, potpisanu pseudonimom Mosorski guslar, objavljuje još kao student (Glasovi s mora Jadranskoga, 1891.) i odmah pokazuje sklonosti za oživljavanje antičkog duha. Uslijedilo je još nekoliko zbirki poezije, od kojih su najviše pažnje privukli Sutonski soneti (1904.), dok je doživljaje s puta u SAD, kamo se otisnuo 1905., iznio u putopisu Preko Atlantika do Pacifika (1907.). Upravo ti će putopisi postati najvrijedniji dio autorove književne ostavštine i donijeti mu epitet majstora hrvatske putopisne proze.

In der ersten Sammlung von Gedichten unter dem Pseudonym Mosorski guslar, die er noch als Student veröffentlichte (Stimmen aus der Adria, 1891) wird die Tendenz, den antiken Geist wieder zu beleben erkennbar. Es folgten mehrere Gedichtsammlungen, von denen die meiste Aufmerksamkeit die Sonette „Dämmerung“ (1904) auf sich zog. Seine Erfahrungen in den Vereinigten Staaten, wohin er im Jahr 1905 ging, werden im Reisebericht „Vom Atlantik bis Pazifik“ (1907) vorgestellt. Diese Reisebücher werden zum wertvollsten Teil des literarischen Erbes des Autors und brachten ihm den Beinamen des Meisters der kroatischen Reiseprosa.

U dramskom je stvaralaštvu zaokupljen temama iz nacionalne i rimske prošlosti pa od povijesnih drama možemo izdvojiti Katarinu Zrinjsku i Ljutovida Posavskog, kao i tetralogiju Finis Reipublicae.

Im seinen dramatischen Werken beschäftigt er sich mit kreativen Themen aus der nationalen und römischen Vergangenheit, wie beispielsweise in den Geschichtsdrama über Katharina Zrinski und Ljutovida Posavskog, sowie der Tetralogie Finis Reipublicae.

Kvalitativno najslabiji dio njegovog opusa predstavljaju romani (Izgubljeni ljudi, Pobjeda kreposti i Moć ljepote), u kojima previše do izražaja dolazi tendenciozna i programatska komponenta.

Schwächere Werke seines Schaffen sind die Romane (Verlorene Menschen, Machtgewinn und Kraft der Schönheit), in dem die Tendenz der programmatischen Komponente deutlich wird.

U rukopisu je ostao njegov deseterački povijesni ep Gvozdansko, u kojem kroz 32 pjevanja opisuje obranu istoimene utvrde od Turaka 1577. (djelo je tiskano posthumno 2000.), a izdavao je i časopise Novi viek (Zagreb, 1898.) i Jadran (Trst, 1903.).

Sein zehnteiliges historisches Epos Gvozdansko, in dem in 32 Gesängen die Verteidigung der gleichnamige Festung gegen die Türken im Jahr 1577 beschreiben wird, wurde in die Zeitungen Neues Vieka (Zagreb, 1898) und Adria (Triest, 1903) veröffentlicht und im Jahr 2000 posthum gedruckt.

Usporedno s književnom gradio je Tresić Pavičić i političku karijeru. U ranoj fazi je bio pravaš, no nakon Prvog svjetskog rata će kao simpatizer ORJUNE (Organizacija Jugoslavenskih Nacionalista), postati diplomatski predstavnik SHS u Madridu i Washingtonu.

Parallel zur literarischen, baute Tresić Pavičić seine politische Karriere auf. Anfangs war er gerecht, aber nach dem Ersten Weltkrieg sympathisierte er mit ORJUNE (Die Organizacija Jugoslavenskih Nacionalista, kurz ORJUNA, war eine jugoslawisch-unitaristisch ausgerichtete nationalistische bis faschistische Organisation, die von 1921 bis 1929 im Königreich der Serben, Kroaten und Slowenen bestand – Wikipedia), und wurde dann diplomatischer Vertreter der SHS (Königreich der Serben, Kroaten und Slowenen) in Madrid und Washington.

Poslije je pisao u Spremnosti, gdje je objavio dva teksta (povijesni tekstovi o hrvatsko-mongolskim ratovima i o opsadi i padu utvrde Gvozdanskog).

Später schrieb er in Spremnost, wo er zwei Texte veröffentlichte (historische Texte über die kroatisch-mongolischen Kriege und über die Belagerung und den Fall der Festung Gvozdanski).

Dana 8. ožujka 2017. HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) je preuzela njegovu ostavštinu, a koja će se ubuduće nalaziti u Arhivu HAZU u Zagrebu kao Donacija gospođe Vesne Tresić Pavičić: Rukopisna književna djela i arhivsko gradivo.

Am 8. März 2017 hat das HAZU (Kroatische Akademie der Wissenschaften und Künste) sein Vermächtnis übernommen, das im HAZU-Archiv in Zagreb als eine Schenkung von Frau Vesna Tresic Pavičić aufbewahrt wird: Handschriften, literarische Werke und Archivmaterial.


Linkovi / Links

Rodna kuća  / Geburtshaus »Ante Tresić Pavičić«